Evo neke čarobne svjetlucave prašine koju možete posuti po sebi i odmah osjetiti energiju i želju da ustanete i radite, radite kao da sutra nema. Ili, evo čarobne tablete koja vas svrbi dok ne odete i ne razradite to dok trčite tu i tamo poput zeca Energizer. A ako ovo dvoje nije uspjelo, morat ćete se odlučiti za krajnje rješenje … uzgajati par i kultivirati neku vrstu leđne kosti.
Učinite to, ne zato što vam je netko s interneta rekao da biste trebali, već zato što je to ispravno, zdravo. Motivacija nije nešto izvanredno što neki ljudi jednostavno posjeduju – to je nešto što kultivirate i promovirate u sebi svaki dan. Nitko ne voli bol, bol, pakao, čak ni malo nelagode bilo koje vrste. I, priznajmo, vrlo je ugodno sjediti prilično ispred ekrana brojeći sate prije sljedećeg obroka … ali znate li tko još ima takav način života? Hrčci. I oni imaju kotač za trčanje koji koriste.
Ljudsko je tijelo osmišljeno za rad – najbolje je kad djeluje, a najsretnije je kad se vježba. Um će vam sto puta reći da to ne želite, a onda, zapravo, zapravo i ne treba. Vaša se vlastita glava pokušava zajebati s vama, da. Stvar u vezi s vježbanjem je u tome što je vrlo malo ljudi zapravo pretjerano oduševljeno njime u 100% slučajeva. Nemoguće je zadržati se u borbenom režimu svaki dan, posebno kada vas već boli od prethodne seanse. Činjenica je da znate da je to ispravno. Znate da će vam to poboljšati kvalitetu života: osjećati ćete se bolje i biti ćete zadovoljniji sobom dok ćete puno moći cijeniti ostalo, PUNO više.
Ponekad, sve što trebate je pojaviti se. To je sve. Ne morate biti spremni, uvjeti ne moraju biti idealni (nikad nisu), a oprema je stvarno neobavezna sve dok imate majicu i kratke hlače. Pojavite se i prođite kroz pokrete čak i ako morate odbrojati minute dok ne završi. Želja i uzbuđenje zbog onoga što radite ponekad dolaze tijekom procesa – poput apetita koji dolazi tijekom obroka. Pojavite se i radite što možete bilo kojim tempom, ali učinite to.
Normalno je osjećati se kao da vas to ne zanima, kao da niste u formi, kao da je sve jednostavno u redu. Ipak, prolazite kroz pokrete – jedan za drugim. Tu ste – što ćete još učiniti, slomiti se i plakati? I vi imate tu mogućnost, ali u čemu je poanta? Pojavi se i učini to, a kasnije ćeš razmisliti kako te boli, to jest ako ćeš se osjećati kao da te preplavljuje tvoja vlastita strahota i sve ostalo. U trenutku kad je gotovo, u trenutku kada je gotovo sve što osjećate je ponos … i možda malo boli tu i tamo, ali to je u redu. Znate da je u redu jer ste to učinili.
Motiviranje je sjajno, uzbuđeno – fantastično! Ipak je neodrživo. Dakle, držite se “samo pojavljivanja”. Ne biste propustili obrok, zar ne? Pa, trebate pokretati svoje tijelo onoliko koliko vam je potrebna hrana. Bez toga će se vaše tijelo polako početi raspadati, a kvaliteta života na kraju će pasti. Poput škripavih vrata koja zapravo ne primijetite dok ih jednog dana ne popravite … i samo jednom kad se naježite bez razloga dok otvarate ta vrata koja više ne proizvode zvuk, shvatite koliko su vas prije mučila. Isto je i s treningom, samo kad jednom uđete u njega, shvatite koliko je vaše tijelo to željelo, koliko vam je zaista bilo potrebno da bude dio vaše svakodnevne rutine. I da, biti lijen je prirodno, smeta vam vrijeme i sve što vas tjelesne bol i bol već doživljava također je sasvim normalno. Ipak nije puno tražiti od sebe da samo odete i sudjelujete, zar ne? Samo prođite kroz pokrete i pogledajte dokle vam ide. A onda to ponovite i sljedeći dan. Možete čak i sami sebi reći da to više nikada nećete učiniti samo kako biste prevarili mozak da odustane od prigovaranja … sve dok je to laž.
Pojaviti se. Učini nešto. Učinite bilo što. I pogledajte koliko vam daleko treba.
